Veterinarska ambulanta Petrijanec, Petrijanec, Vladimira Nazora 257
Tel: 042/714-222
e-mail: info@vsv.hr

Veterinari:
Dinko Berta, dmv, 099/6240-128
Tomislav Matijačić, dmv, 099/6240-142

Radno vrijeme:
Radnim danom : 7 – 14 i 16 – 18 sati
Nedjelja i praznik : 9 – 11 sati
Hitni slučajevi od 00-24 sati: 042/240-100

Izdavanje svjedodžbi o zdravstvenom stanju životinja:
Radnim danom od 7 – 8.30 sati

Voditelj: DINKO BERTA dmv, TOMISLAV MATIJAČIĆ dmv

Veterinarska ambulanta Petrijanec pokriva područje Općine Petrijanec i Općine Vinica.

Na tom terenu imamo ukupno 192 grla rasplodnih goveda i oko 250 tovne junadi.

Područje na kojem djeluje Veterinarska ambulanta Petrijanec prostire se na 3 općine (Cestica, Petrijanec, Vinica), a obuhvaća 32 sela sa ukupno 125,9 km² poljoprivredne površine.

Tu obitava 14.550 stanovnika u pretežno seoskim domaćinstvima, koja se bave poljoprivredom, ponajviše stočarstvom. Upravo je ovo područje karakteristično po intenzivno razvijenom stočarstvu. Tu su osnovane prve stočarske udruge: marvogojska udruga za goveda i svinje. Nabavom teških pasmina rasplodnih pastuha poboljšava se konjogojstvo.

Sve veći broj naprednih uzgajača stoke zahtijeva kvalitetniju zaštitu svoje stoke. Pokret za izgradnju veterinarskih ambulanata u Hrvatskoj nailazi upravo na području Petrijanca na sveopće odobravanje i potporu. Uz potporu županijskog i kotarskog veterinara Poglavarstvo općine Petrijanec traži da se u Petrijancu izgradi veterinarska ambulanta i veterinar iz Poglavarstva općine Vinica premjesti u Petrijanec.

Napredni poljoprivrednik Stjepan Bačan, tadašnji načelnik općine Petrijanec pokreće početkom 1940. godine inicijativu za izgradnju Veterinarske ambulante u Petrijancu. Akciju svesrdno podupiru županijski veterinar Jakob Bubanić i kotarski veterinar Mirko Benčić. Iznimnu ulogu odigrao je u ovoj inicijativi prof. Pavao Vrkljan (nastavnik pčelarstva na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu) koji je u Komaru kraj Petrijanca imao veliki posjed, i uživao veliki ugled kod seljaštva i tadašnjih vlasti. Profesor Tehničkog fakulteta u Zagrebu inž.arh. Zvonimir Vrkljan, po čijim je planovima izgrađen Veterinarski fakultet u Zagrebu brat je gospodina Pavla Vrkljana i suvlasnik imanja u Komaru. Za vrijeme posjeta Petrijancu često bi navratio i u Veterinarsku ambulantu i u toku izgradnje znao bi dati koji koristan savjet.

Općinsko Poglavarstvo trebalo je dati zemljište, a iz Fonda Veterinarske Zaklade Banovine Hrvatske obećali su dati sredstva za izgradnju i opremanje veterinarske ambulante.

Pismom od 24.listopada grof Bombelles obavještava općinsko Poglavarstvo da pristaje na "prodaju jednog jutra zemlje 40x40 metara, uz asfaltiranu cestu za Sloveniju, za trećinu cijene današnje vrijednosti." Već 26. listopada 1940. prilagođava se nacrt za ambulantu i započinje gradnja. Gradi se ambulanta i stambena zgrada za veterinara u tijeku 1941. godine i završava u proljeće 1942. godine.

Načelnik općine Petrijanec Stjepan Bačan poziva pučanstvo i ugledne goste na svečanu posvetu novosagrađene Veterinarske ambulante (dana 8.) rujna na Malu Gospu.

Ovim činom započela je djelatnost ove važne stočarsko zdravstvene organizacije za cijeli ovaj kraj.

Za prvog veterinara u novosagrađenoj ambulanti imenovan je dipl. vet. Zlatko Mufić, dotadašnji veterinar kod Poglavarstva u Vinici. Ostaje u Petrijancu do 1946. godine kada dobiva premještaj u Otočac. Na njegovo mjesto dolazi dr. Valent Novak. Osim uvođenja suvremenih metoda liječenja stoke angažira se posebno na unapređenju stočarstva, intenzivno surađujući u svim akcijama marvogojskih udruga. Njegov rad je ubrzo zapažen, pa je već koncem 1953. godine premješten u Varaždinu i imenovan direktorom Kotarske veterinarske stanice Varaždin. Dobio je zadatak da organizira suvremenu veterinarsku službu na cijelom području Kotara Varaždin. Kao što će se kasnije vidjeti dr. Novak je taj posao uspješno obavio i stvorio temelje jedne od najuspješnijih Veterinarskih stanica u Hrvatskoj. Kratko vrijeme u toku 1954. godine ambulantu u Petrijancu vodi dr. Franjo Giriček koji prelazi uz OZ Croatia u Varaždinu. U ambulantu dolazi 1. prosinca 1954. godine, iz Veterinarskog zavoda Križevci, Centra za umjetno osjemenjivanje, dr. Božidar Šimunić. Dobiva zadatak da uvede uo. goveda kao mjeru za uspješno suzbijanje spolnih zaraza i steriliteta goveda. Imenovan je i za vršioca dužnosti upravitelja Stanice za umjetno osjemenjivanje u Biškupcu.

Već 1955. godine Veterinarska ambulanta Petrijanec zbog regionalne reorganizacije upravno-administrativnih organa postaje samostalna ustanova općine Vinica sa nazivom Veterinarska stanica Petrijanec. U tom razdoblju izgrađuje se 1956. g. prvi punkt za umjetno osjemenjivanje goveda u Vinici. U njemu se uz uo. goveda obavljaju pregledi i liječenje ostalih životinja. Punkt je sagrađen uz financijsku pomoć Općine Vinica, koja je dala i zemljište na kojem je izgrađen. Uskoro se u adaptiranim prostorijama Poljoprivredne zadruge otvara i punkt za uo u Radovcu. Tako se cjelokupna veterinarska usluga približila i selima udaljenim od ambulante u Petrijancu.

Veterinari ambulante najuže surađuju s područnim zadrugama u organizaciji tova junadi u tzv. kontrahaži t.j. ugovaranju tova junadi do 450 kg. u stajama stočara. Ambulanta osjemenjuje krave sjemenom najboljih bikova besplatno, a zadruge naplaćuju troškove uo-a. Ambulanta kontrolira telad nakon poroda, odabire ih za tov i obilježava te vodi brigu o zdravstvenom stanju i prirastu. Troškove uo-a i liječenja u tovu zadruge naplaćuju od stočara prilikom predaje utovljene ili za rasplod uzgojene junadi. Ova akcija znatno je utjecala na brzo povjerenje u uo. kao sanitarnu i zootehničku mjeru. U to vrijeme metiljavost je nanosila velike štete, pa je uvedena akcija suzbijanja metiljavosti davanjem protumetilja u štalama stočara. Tu akciju financirala je općina i bila je besplatna za vlasnike. Velik je odaziv bio i na druge akcije koje su se obavljale na trošak vlasnika. Među tima bile su u prvom redu tbc goveda, svinjska kuga u svinja, bjesnoća pasa kao i prva cijepljenja peradi protiv kuge peradi. Da bi se sve mnogobrojniji poslovi mogli uspješno obavljati u ambulanti se namještaju još dva veterinara (mr. Marko Mihalina i mr. Franjo Premuž) u 1955 i 1956. godini, i još jedan bolničar, tako da Petrijanec ima 3 veterinara i dva bolničara.

Redovitim i pravovremenim provođenjem zaštitinih mjera uspjelo je suzbiti najopasnije zaraze svih domaćih životinje, štete od prazitarnih i uzgojnih bolesti znatno umanjiti. Godine 1959. upravitelj ambulante postaje dr. Eugen Strahonja, a dr. Božidar Šimunić prelazi u Veterinarsku stanicu Varaždin za upravitelja Centra za umjetno osjemenjivanje, koji je znatno proširio svoj rad na cijelu sjevernu Hrvatsku.

Ambulanta Petrijanec nastavlja s uspjehom rad na održavanju optimalnog zdravstvenog stanja ukupnog stočnog fonda, ali slijedi i rad na unapređenju stočarstva. Razvija se sve intenzivnija kooperativna proizvodnja kao što je tov teladi do 250 kg, uzgoj prasadi do 25 kg i tov svinja do 110 kg. KOKA Varaždin na ovom području počinje širiti peradarsku proizvodnju, tov pilića i držanje nesilica za proizvodnju jaja. To zahtijeva pojačanu pažnju i brigu za održavanje imunitetnog stanja protiv kuge peradi kod sveukupne peradi u seoskim domaćinstvima. Vodi se briga i o proširenju uo-a do u naudaljenija sela. Grade se punktovi za uo. u selima Lovrečan i u Ladanju Donjem.

Ukidanjem Općine Vinica ambulanta prestaje biti samostalna stanica i opet ulazi u sastav Veterinarske stanice Varaždin kao ambulanta Petrijanec. Rješava se stambeno pitanje veterinara, tako da se 1965. godine grade dva komforna stana na zemljištu uz samu ambulantu. Sredstva za izgradnju osigurava Veterinarska stanica Varaždin iz vlastitog stambenog fonda i kredita Privredne banke Varaždin.

Osim drugih proizvođačkih organizacija kao što su PIK-ovi, zadruge, mesne indrustrije i Veterinarska stanica Varaždin preko svoje jedinice STOČAR uključuje se koncem šezdesetih godina u organiziranje vlastite stočarske proizvodnje. Započinje kooperativna proizvodnja u tovu junadi, uzgoju prasadi i tovu svinja, pa područje Petrijanca postaje najbrojnije po organiziranoj proizvodnji mesa krupne i sitne stoke. Tada veterinari osim zdravstvene zaštite s uspjehom preuzimaju sve brojnije zadatke iz uzgoja stoke i stočarske proizvodnje. Moraju rješavati novonastale zdravstvene probleme koji se javljaju u novim uvjetima aglomeracije životinja u kooperativnoj proizvodnji.

Na području ambulante nalazi se i najveća farmska proizvodnja pernate divljači, Fazanerija ZELENDVOR. Specifične probleme u toj proizvodnji uspješno rješava amulantna služba uz pomoć Instituta za peradarstvo Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Osobitu suradnju na tom području razvio je dr. Eugen Strahonja, pa on prelazi 1972. godine u Veterinarsku stanicu Varaždin gdje svoje iskustvo iz peradarstva koristi kao inspektor u farmskoj peradarskoj proizvodnji i u kontroli peradi i mesa u industrijskoj klaonici za perad KOKE-Varaždin.

U ambulanti uspješno nastavljaju rad na zdravstvenoj zaštiti, a posebno na stočarskoj proizvodnji kao upravitelji: dr. Marijan Kranjc do 1976. godine, Srećko Majnarić 1989. godine, mr. Vladimir Fluksek 1991. godine, Davorin Lukman 1992. godine, Boris Žerjavić 1997. godine, Dario Ivaniš 1998. godine, i mr. Josip Križanić.

U ambulanti su dulje ili kraće vrijeme radili i veterinari: Franjo Zaplatić, mr. Marko Mihalina, mr. Franjo Premuž, Drago Nuić, dr. Božo Mikulić, Vladimir Nazansky, Dubravko Janković, Srećko Čajavec, Tomica Kavčić, mr. Josip Bunta, Drago Stupar, Damir Ramušćak i Tihomir Fruk.

Pomoćne poslove obavljali su bolničari: Stjepan Kišić, Josip Petek, Josip Rusak, Stanko i Stjepan Šlibar, Franjo Mihalinec, Ivan Čehok, Branko Kurečić i Darko Šepši.

I danas je područje ambulante Petrijanec najbrojnije po držanju stoke i stočarskoj proizvodnji, a veterinarska služba uspješno prati i rješava zdravstvene, uzgojne i proizvodne probleme.

Dio veterinara stekao je u Petrijancu iskustvo i uspjeh na području određenih djelatnosti, pa su pozvani u Veterinarsku stanicu Varaždin u Biškupcu da te djelatnosti razvijaju po cijelom području Stanice. Neki su postali poznati specijalisti i postigli visoka stručna zvanja.