DEZINFEKCIJA... je uništavanje svih patogenih mikroorganizama (bakterija, virusa, patogenih spora...)

Važnost obavljavanja prevetnivne dezinfekcije posebno dolazi do izražaja u prehrambeno-uslužnim, zdravstvenim, obrazovnim i sl. djelatnostima, kao i u poslovnim kuhinjama ili kantinama, gdje ona kao dopuna svakodnevnim zdravstveno propisanim dezinfekcijama, predstavlja mjeru sprečavanja pojave i širenja zaraze uslijed mikrobiološkog zagađenja (hrane, pribora, radnih površina i dr.).

Važnost obavljanja preventivne dezinfekcije posebno dolazi do izražaja u prehrambeno-uslužnim, zdravstvenim, obrazovnim i sl. djelatnostima, gdje ona, kao dopuna svakodnevnim zdravstveno propisanim dezinfekcijama, predstavlja mjeru sprečavanja pojave i širenja zaraze uslijed mikrobiološkog zagađenja (hrane, pribora, radnih površina, i dr.).

Kako bi spriječio pojavu i širenje zaraznih bolesti čovjek svjesno provodi dezinfekciju i pritom koristi:

• MEHANIČKE METODE - čisto mehaničke metode (npr. struganje, pranje), sedimentacija, ventilacija, filtriranje
  
• FIZIKALNE METODE - temperatura, zračenje, isušenje, osmotski tlak
  
• KEMIJSKE METODE - dezinficijensi

Dok su mehaničke, a posebice fizikalne metode, u većini slučajeva teško primijenjive, jer iziskuju posebne uvjete i opremu, primjena dezinficijensa, uz posjedovanje određenih znanja, najčešće je vrlo jednostavna i daje učinkovite rezultate.

Pod pojmom dezinficijens podrazumijeva se svaki kemijski spoj ili sredstvo kojim provodimo dezinfekciju.

Dezinficijensi se međusobno razlikuju po kemijskom sastavu i načinu djelovanja, koje može biti:

• MIKROBIOCIDNO (baktericidno, virocidno,…) - ubija mikroorganizme
  
• MIKROBIOSTATSKO ( bakteriostatsko, virustatsko,…) - zaustavlja rast mikroorganizama
  
• INHIBITORNO - usporava, ali ne i zaustavlja rast mikroorganizama

Obzirom na kemijsku strukturu dezinficijensi mogu biti: kiseline, lužine, alkoholi, aldehidi, halogeni elementi injihovi spojevi, soli teških metala, plinovi i dr.